Pavo Urban | Puertas abiertas
- Ez az esemény elmúlt.
Pavo Urban | Puertas abiertas
január 24, 2020 @ 8:00 du. - 11:59 du.
Puertas abiertas – In memory of Pavo Urban, Dubrovnik photographer
Friday, 01/24/2020, 8:00 pm
The Bersa Brothers Concert Hall
Pavo Urban | Puertas abiertas
Adrián Placenti, composer / piano
Katalin Bartha, violin
Nikola Bace, narrator
Puertas abiertas (Open Door) is a tango story created from an imaginary meeting between the Dubrovnik photographer Pavo Urban and the Argentine composer Adrián Placenti.
Dubrovnik photographer Pavo Urban died on December 6, 1991 during one of the most violent attacks on Dubrovnik, at the Croatian War of Independence.
Urban is most remembered for its war photographs, but during his short artistic career he has distinguished himself by a series of photographs of different styles, genres and themes.
Buenos Aires-based composer Adrián Placenti was particularly fascinated with Urban’s series of door motifs. These are small-size black and white photographs in which the interior or exterior doors appear and stand out as a leitmotif; the door of the room, the hall, the door of the City.
It is a more personal oeuvre, which is related to Urban’s intimate spaces and the then girlfriend, also the photographer, Mara Bratos, to whom he wrote letters from the battlefield.
We can say that Placenti, in Urban’s earlier, more intimate photographs, feels that upcoming tragedy of lost souls that also embodies the aesthetics of tango music.
Duo Alma y desnudo
The two musicians met each other on the advice of a common friend of theirs in Buenos Aires, where they played together several times. The inspiring common ground found in musicianship then led to joint tours. After BsAs they performed together in Europe on the Tango Harmony band’s tour in July 2018, and again in BsAs tour in November 2018.
In 2019, they created a concert program from the compositions of Adrián Placenti, and a milonga concert of AP transcriptions of dancing tandas to visit European tango communities interested in their music from January 20 to February 11, 2020.
Adrian Placenti – arg – piano, composer
Katalin Bartha – hun – violin
——————————————————————————————————————————
Petak, 24.01.2020, 20:00 h
Koncertna dvorana braće Bersa
Pretplatnički ciklus
Pavo Urban | Puertas abiertas
Pavo Urban | Puertas abiertas
Adrian Placenti, skladatelj/klavir
Katalin Bartha, violina
Nikola Baće, narator
Puertas abiertas (Otvorena vrata) je tango-priča nastala iz zamišljenog susreta dubrovačkog fotografa Pave Urbana i argentinskog skladatelja Adriána Placentija.
Dubrovački fotograf Pavo Urban poginuo je 6. prosinca 1991. tijekom jednog od najžešćih napada na Dubrovnik, snimajući razaranje Straduna. Urbana najviše pamtimo po ratnim fotografijama, no on se tijekom kratke umjetničke karijere istaknuo nizom fotografija različitog stilskog, žanrovskog i tematskog spektra.
Adrián Placenti, skladatelj iz Buenos Airesa, posebno se fascinirao Urbanovom serijom fotografija s motivima vrata. Riječ je o crno-bijelim fotografijama manjeg formata u kojima se kao lajtmotiv pojavljuju i ističu vrata interijera ili eksterijera; vrata sobe, hodnika, vrata Grada, pa tako i ona od Ploča u kojima je godinu dana nakon snimke poginuo. Riječ je o osobnijem opusu, koji je vezan uz Urbanove intimne prostore i tadašnju djevojku, također fotografkinju, Maru Bratoš, kojoj je pisao pisma s ratišta.
U jednom pismu opisuje kako izgleda Dubrovnik, u dva sata ujutro, kada ide telefonirati Mari u Ameriku. Prvo su mu ta sablasna tišina i mrak bili zastrašujući, a onda… “… A onda obikneš. I bude ti normalno. I pomisliš kako je divan ovaj grad kad ga ne vidiš. Samo ga slutiš. I s prvim mrakom i gašenjem svjetla na prozorima izlaziš u bezdan, prolaziš kraj rijetkih ljudi-krijesnica i tek po mirisu rogača znaš u kojemu si dijelu Sv. Jakova. I sve ti bude igra, neko čudno nadmetanje s realnošću – pokušavaš rat uvjeriti da on to nije”.
U suiti Puertas Abiertas (Otvorena vrata) skladatelj Placenti propituje tu ideju ljudi-krijesnica, grada kao labirinta duša i njihovih susreta. U Gradu kojeg je Urban fotografirao, gdje je upoznao Maru, gdje je na kraju skončao snimivši vlastitu smrt.
S druge strane, tango je „voljeni boem s ranom koju skriva, obučen u žalost od glave do pete… smijeh ali i smrt obučena u plesača“, prema tekstu klasika tog žanra, pjesme Apología tanguera iz 1933. U tradicionalnoj milongi pravila ponašanja nalažu da plesači ostanu anonimni, i često godinama plešu bez da znaju imena jedni drugima, dok je sam ples fizički prilično intiman. Možemo reći da Placenti u Urbanovim ranijim, intimnijim fotografijama osjeća onu nadolazeću tragediju izgubljenih duša koja odlikuje i estetiku tango glazbe.
